Bivši rukometaš Vladimir Mandić bio je optužen da je u avgustu 2001. svom rođaku Draženku Mandiću pomogao u pokušaju ubistva Dejana Markovića. Marković je bio vozač rukometaševog oca Momčila Mandića, a kao mogući motiv spominjana je osveta.
Rukometaš je, kako je tvrdilo tužilaštvo, pozvao žrtvu da dođe ispred Muzeja savremene umetnosti u Beogradu gde ga je u zasedi između parkiranih vozila čekao Draženko – on je prišao Markovićevom automobilu i kroz prozor mu pucao u vrat i rame. Ranjeni čovek je uspeo da se odveze do hotela „Balkan“ odakle je prebačen u Urgentni centar.
Više teksta
Bivši rukometaš Vladimir Mandić bio je optužen da je u avgustu 2001. svom rođaku Draženku Mandiću pomogao u pokušaju ubistva Dejana Markovića. Marković je bio vozač rukometaševog oca Momčila Mandića, a kao mogući motiv spominjana je osveta.
Rukometaš je, kako je tvrdilo tužilaštvo, pozvao žrtvu da dođe ispred Muzeja savremene umetnosti u Beogradu gde ga je u zasedi između parkiranih vozila čekao Draženko – on je prišao Markovićevom automobilu i kroz prozor mu pucao u vrat i rame. Ranjeni čovek je uspeo da se odveze do hotela „Balkan“ odakle je prebačen u Urgentni centar.
Suđenje je počelo u martu 2004, a tužilac je i pre početka odustao od optužbe protiv rukometaša zbog nedostatka dokaza. Njemu je ipak nastavilo da se sudi po Markovićevoj tužbi.
Marković je ispričao da ga je večeri kad je ranjen Vladimir pozvao oko pola 12 i zakazao susret. Kada je stigao na dogovoreno mesto video je da Mandića nema pa ga je pozvao. Rukometaš je rekao da je u gužvi, da mu je trener zagradio auto na parkingu, ali da ga on ipak sačeka. Marković je taman rešio da ide kada mu je iznenada prišao napadač. U desnoj ruci je imao pištolj, a levom je navlačio masku preko lica, ispričao je Marković. Video je lice pucača i prepoznao Draženka Mandića.
„Vladin glas je bio drhtav i delovao je uplašeno“, rekao je Marković. Zbog toga je, kako je naveo, bio siguran da iza napada stoji rukometašev otac Momčilo, njegov bivši poslodavac o čijim je nezakonitim poslovima, kako je tvrdio, znao mnogo. Momčilo Mandić je, kako je pisalo „Vreme“, za vreme rata devedesetih bio saradnik Radovana Karadžića i ministar u Vladi Republike Srpske, a potom je postao bogati privrednik čija se imovina procenjivala na stotinak miliona evra. Drugi mogući motiv napada bila je osveta – protiv Markovića se, naime, vodila istraga zbog otmice brata bivšeg šefa. Marković je tvrdio da je ova istraga pokrenuta posle njegovog ranjavanja.
Mandići su negirali krivicu – Draženko je tvrdio da kada je upucan Marković nije bio u Srbiji. Vladimir je priznao da se tog dana nekoliko puta čuo sa Markovićem koji mu je obećao da će mu pomoći da proda kola. Kako je ispričao, Marković je insistirao da se nađu, ali on nije mogao.
Suđenje se odužilo, a u postupku promenilo nekoliko sudija. Slučaj je, prema pisanju medija, početkom 2012. preuzeo sudija Vladimir Duruz. Nekoliko meseci kasnije, Mandić je postao član Srpske napredne stranke i odbornik u skupštini Grada Beograda.
Do isteka te godine, Duruz je slučaj priveo kraju. Na sud je pozvao i Mandićevog oca Momčila, koji je odbio da svedoči. U februaru 2013. Duruz je oslobodio obojicu optuženih u nedostatku dokaza.
Apelacioni sud u Beogradu je, međutim, ukinuo presudu i naložio da se ponovo sudi. Predmet je dobila sudija Snežana Nikolić Garotić.
Mandić je ponovo iznosio odbranu, ovaj put uz više detalja. Istakao je da Marković zloupotrebljen i iskorišćen za obračun sa njegovim ocem, kao i da je tražio novac da odustane od ovog postupka. Naveo je i da je od oca saznao da se Marković bavio kriminalnim poslovima.
Isto je ponovio i rukometašev otac Momčilo koji je odlučio da u ponovljenom postupku ipak svedoči. On je ispričao da je pomagao Markoviću, dao mu stan i posao, ali da ga je otpustio jer je navodno počeo da trguje drogom i švercuje automobile. Rekao je za sebe da je „čovek zakona“ i da nikada ne bi naložio sinu da nekog ubije.
Sudija Nikolić Garotić u februaru 2016. donela je oslobađajuću presudu jer nije bilo dokaza da su Mandići pokušali da ubiju Markovića.
„Sud je zaključio da su navodi oštećenog iskonstruisani i nisu potkrepljeni dokazima“ rekla je sudija i objasnila da Marković nije bio dosledan – navodio je da je pucač došao iz žbunja, potom između stabala, da je navlačio masku, kao i da je uopšte nije nosio.
Presudu je potvrdio Apelacioni sud u septembru 2016. godine.